Mjesto gdje sunce sija 300 dana u godini
Na Rodosu rijetko pada kiša. U prosjeku samo 13 dana u godini. Kad to znate, zvuči gotovo nestvarno da je suvenir na Rodosu kišobran. Teško možete odoljeti kupnji barem jednog.
Teško ćete odoljeti bilo kojoj drugoj ljepoti ovog veličanstvenog otoka, prostranog i intimnog, najvećeg od 12 s arhipelaga Dodecada. Rodos je uistinu jedinstven, zavodljiv, bajkovit. Očarani raj u plaštu plave boje. Vaša pažnja i sva osjetila, već na prvom sastanku, očarani su mirom, tišinom i vodom dvaju mora idealnim za kupanje. I božanske plaže prekrivene pijeskom ili sitnim šljunkom, kao da su izmišljene za uživanje. Kada se svemu dodaje gostoprimstvo, tada postaje jasno zašto se oni koji dođu ovamo na Rodos ponovo vrate.
Svaki turistički vodič izgovorit će rečenicu pred dobro raspoloženim i znatiželjnim turistima, što je prst sudbine ovog otoka. Kroz povijest je bio raskrižje morskih putova između Egejskog mora i Male Azije, ali i mjesto susreta moćnih civilizacija Europe, Bliskog Istoka i Afrike. I svi osvajači i osvajači ostavili su trag na svom kopnu, zahvaljujući kojem se Rhodes danas s pravom naziva muzejem na otvorenom. Pitanje je, zapravo, postoji li tako mali prostor s tako velikim utjecajem različitih kultura bilo gdje drugdje na planeti.
U davna vremena Rodos je bio otok grčkog boga sunca Heliosa, a brončani kip Kolosa Rodoskog, koji je stajao na ulazu u luku Mandraki i kroz čije noge su prolazili brodovi, jedno je od sedam svjetskih čuda. Prema legendi, Kolos je Zeusov dar Heliosu. Snažni kip visok 45 metara uništen je u potresu. Arapi koji su 654. pr. e. osvojili otok, prodali ostatke Kolosa Židovima iz Sirije. Danas je ulaz u luku Mandraki ukrašen kipovima jelena i stražnjice. Postavljeni su na mjestima na kojima su nekada bila Kolosova stopala i zaštitni su znak otoka koji se, prema legendi, oslobodio od zmija i na taj način omogućio ljudima da je nastanjuju.
